Nazad na blog 23 jan 2025 |

Oružje kao simbol muškosti koji nas sve ugrožava

Oružje se vekovima slavi kao simbol muškosti i moći, što je dovelo do razarujućih posledica po čitavo društvo i bezbednost svih nas.

U patrijarhalnom društvu, dečake od malih nogu uče da budu „snažni” i ne plaču „kao devojčice”. Osećanja poput tuge i ranjivosti za dečake nisu pogodna, dok bes i ljutnja postaju društveno prihvatljivi. U ovakvom percipiranju toga šta znači „biti muškarac”, oružje je postalo jedan od simbola muške moći koje se nasleđuje, poklanja i slavi.

Kod nas su još narodne pesme pretkosovskog ciklusa pevale o muškarcima koji britkom sabljom i desnicom rukom odsecaju glave ili nabijaju na koplje.

Ratne godine 20. veka, a posebno poslednje decenije, ostavile su mnoštvo oružja u srpskim kućama i učinile ga dostupnim civilima, pa tako ono u nekom ćošku – ilegalno i „za ne daj bože” – stoji i danas.

Iz oružja se puca na porodičnim slavljima, ono se veliča u popularnoj kulturi, na društvenim mrežama i u medijima, gde se svakodevno potpiruje međunacionalna mržnja, promovišu osuđivani kriminalci i ratni zločinci, paradira replikama pištolja i snajpera… Korišćenje oružja ne zahteva veliku fizičku snagu i posebne veštine, pa lako i brzo može dovesti do smrti velikog broja ljudi.

U Srbiji, prema podacima policije, postoji oko 600.000 komada legalnog oružja. Vlasnici su u 94% slučajeva muškarci, navodi SEESAC.

Najviše ubistava u porodici

U našoj državi više ljudi strada od vatrenog oružja u porodičnom nasilju, nego u kriminalnim obračunima.

Maja Đundić, rukovoditeljka sektora za rodnu ravnopravnost UNDP-a, za Tampon zonu kaže da je „paradoks patrijarhata u tome što muškarci vatreno oružje najmanje koriste za ličnu bezbednost, iako to navode kao primarni razlog za njegovo posedovanje”.

„Statistike pokazuju da muškarci najčešće stradaju u javnim sukobima, kriminalnim obračunima ili samoubistvima. S druge strane, žene su dominantne žrtve zloupotrebe vatrenog oružja u kontekstu porodičnog nasilja.”

Žene su najčešće ubijene u sopstvenom domu, što im je i umanjilo šansu sa pobegnu, izbegnu napad i prežive.

Femicid se događa onda kada žena napusti nasilnog partnera i naruši njegov patrijarhalni autoritet, te  je kako Maja navodi „potrebna suštinska promena vrednosnog sistema kroz edukaciju i promenu nasilnih obrazaca ponašanja”.

„Rodna ravnopravnost se ne postiže samo zakonodavstvom – ona zahteva društvenu transformaciju koja ukida kult muške dominacije i sprečava glorifikaciju nasilja kao prihvatljivog načina rešavanja konflikata.”

Rizik od zaostalog ratnog oružja

Kada je reč o oružju u nelegalnom posedu u Srbiji, neke organizacije procenjuju dvostruko, a neke čak i trostruko veći broj od legalnog.

Pretpostavka Beogradskog centra za bezbednosnu politiku iz 2018. je da ga ima oko 1,5 miliona.

„Ratna prošlost u Srbiji nosi dodatnu opasnost, a oružje je moguće brzo i lako nabaviti, po niskoj ceni, na crnom tržištu”, kaže za Tampon zonu Vedrana Lacmanović, nezavisna ekspertkinja u oblasti sprečavanja i suzbijanja nasilja prema ženama.

„Istraživanja, ali i iskustva žena koje su preživele nasilje pokazuju da se oružje zaostalo iz rata čuva u domaćinstvima i koristi za vršenje nasilja prema ženama. Srbija beleži i nekoliko femicida praćenih masovnim ubistvima u kojima je korišćeno vatreno oružje, a u nekim od tih slučajeva učinioci su imali iskustvo učešća u oružanim sukobima ili koristili oružje zaostalo iz rata.”

Prisustvo vatrenog oružja u kući pet puta povećava rizik od teškog povređivanja i ubistva, a nasilnik ga može koristiti i za zastrašivanje i pretnje. S druge strane svest o prisutnosti oružja stvara dodatni strah kod žena koje preživljavaju nasilje, što ih može odvratiti od prijave ili napuštanja nasilnika. Pored prisustva u kući, dodatni rizik je i laka dostupnost oružja nasilniku – npr. oružje u vlasništvu srodnika sa kojim živi ili oružje koje poseduje zbog posla kojim se bavi.

Sistem kreira nasilje

Osim ratne prošlosti, sociološkinja i aktivistikinja Ženske solidarnosti Jelena Riznić kao problem ističe i to što sistem u Srbiji i danas „kreira nasilje i slavi negativne društvene junake”. Pod tim junacima, Jelena podrazumeva ljude čije bi ponašanje u normalnim društvenim okolnostima bilo društveno neprihvatljivo, ali u situaciji razaranja jednog sistema postaje suprotno – model ispravnog ponašanja. (Pavićević, Simeunović-Patić: O negativnom društvenom junaku)

„To su najčešće kriminalci ili njima bliski muškarci, koji su u ’mutnim’ krugovima, žive ’opasno’, ’rizično’, uz koje ide slavljenje kulta oružja i nasilja…. I ne samo da se u njima ne vidi pretnja, već se doživljavaju kao muškarci koji će moći da zaštite ’napaćene’ žene od nekih spoljašnjih pretnji.”

Jelena dodaje i da se u Srbiji kultura nasilja širi na ulicama, uz „jasno nekažnjavanje”.

„Imamo provalu nasilja na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću, gde se vitla oružjem, pokazuje snajper kojim je izvršeno politički motivisano ubistvo premijera, i govori o postojanju organizovanih i opremljenih – čitaj naoružanih – grupa koje su spremne da do krvi brane aktuelni režim.”

Sagovornica Tampon zone smatra i da ogromne društvene krize i širenje nepoverenja među građanima i prema institucijama dodatno utiču na pozitivan odnos prema oružju i njegovom posedovanju.

Vedrana Lacmanović dodaje da veličanje vatrenog oružja doprinosi kako nasilju prema ženama tako i drugim oblicima nasilja, poput sukoba u zajednici.

Sve to, potpomognuto intenziviranim globalnim sukobima, oslikano je u nedavnom nizu incidenata počinjenog vatrenim oružjem u Srbiji i regionu, smatra ona.

„Pucalo se iz različitog oružja, paradiralo oružjem i pirotehničkim sredstvima, dogodilo se nekoliko ubistava… Slavlje sve više podseća na odlazak u boj, umesto na mirno i dostojanstveno obeležavanje praznika. Čini se kao da taj nasilnički naboj postaje sve jači i intenzivniji.”

Mere za sprečavanje zloupotrebe oružja

Država je i ranije organizovala akcije dobrovoljne predaje oružja bez krivičnih sankcija, ali se najdelotvornija odvila nakon dva masovna ubistva u maju 2023, te da takve akcije treba ponavljati. Tada je, prema podacima policije, predato više od 170.000 komada. Tokom ovog perioda, kada su sprovođene i provere o pravilnom čuvanju oružja, podigla se potražnja za kasama, sefovima i ormarićima za oružje, što „ukazuje da se mnogi vlasnici nisu pridržavali zakona koji jasno regulišu čuvanje oružja”.

Ključna karika u prevenciji zloupotrbe oružja je, prema mišljenju Maje Dunđić, zdravstveni sistem čiji radnici „mogu da identifikuju rizične promene u ponašanju ili zdravstvenom stanju koje mogu dovesti do zloupotrebe vatrenog oružja”, te je potrebna njihova saradnja sa drugim institucijama. Vedrana Lacmanović ističe vaspitanje i edukaciju kao ključne mere za prevenciju nasilja i zloupotrebe oružja, ali da je potrebno raditi i na prevazližanju postojećih trauma.

„Na obrazovanju treba raditi kako bi se promenile i tradicionalne rodne uloge i nasilni obrasci ponašanja. Ali, moraju da postoje i odgovornost, kažnjivost i politička volja da se nešto promeni.”

Kao što su nasilni obrasci naučeni, samim tim mogu biti i „odučeni”.

„Proces odučavanja treba da počne već od roditeljstva i vaspitanja koje ne uključuje fizičko kažnjavanje kao sredstvo postizanja željenog ponašanja ili kontrole. Potrebno je učiti o ravnopravnim partnerskim odnosima i konstruktivnim načinima rešavanja konfliktnih situacija bez pribegavanja nasilju,” navodi Maja.

Potrebno je, zaključuje ona, promovisati kulturu u kojoj je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti.

„Ključ je i u podsticanju društva da reaguje i osudi nasilje, uključujući i verbalno nasilje, kada mu svedoči.”

 

PROČITAJTE

Rod i malokalibarsko oružje u Srbiji: Ključne činjenice (SEESAC)

Portret nasuprot pejzaža: Analiza o medijskom izveštavanju o zloupotrebi vatrenog oružja za muško nasilje prema ženama (Novinarke protiv nasilja)

 

POSLUŠAJTE

Jelena Riznić: Ženski protesti u Srbiji | Tampon zona podkast 02

Kontrola i ljubomora kao oblici nasilja u vezi: Kako ih prepoznati | Tanja Ignjatović podkast 94

VAŽNI TELEFONI

Policija: 192

Prijavljivanje nasilja u porodici: 0800-100-600 (00-24č, besplatan poziv)

SOS ženski telefon (Autonomni ženski centar): 0800-100-007 (radnim danima od 10 do 20 časova)

Brojeve za psihosocijalnu i pravnu podršku ženama za pojedinačne gradove u Srbiji možete pronaći ovde.



 

OPEN CALL: BALKAN GIRL izložba

Ukoliko imaš od 15 do 30 godina i baviš se ilustracijom, digitalnom umetnošću, grafičkim dizajnom ili nekom drugom vizuelnom formom, pozivamo te da kroz svoj autorski vizuelni rad predstaviš sopstvenu interpretaciju teme BALKAN GIRL. Prijave su otvorene do 1. decembra 2026. godine!

03 nov 2026 |

Podrži Tampon zonu

Jednokratno

Jednokratnom uplatom daješ svoj doprinos i podršku našoj nezavisnoj medijskoj platformi.

PODRŽI

Mesečno

Automatskim mesečnim uplatama na Patreonu utičeš na našu održivost i dobijaš Tampon zona newsletter!

PRETPLATI SE

Partnerstvo

Kampanje, CSR projekti i autentičan sadržaj za društvene mreže? Tu smo da stvaramo zajedno ili damo savet!

Kontaktirajte nas
icon
icon